Admir Herčinović

Ubleha za siroke narodne mase

hercho — Thu, 23 Sep 2010 09:27:11 +0000

Teško je ne pratiti predizbornu kampanju BH političkih partija u ove tmurne jesenje dane. Doduše, ne znam jeli dole tmurno, ali kod mene, u Skandinaviji je hem tmurno, hem kišno, a kad pročitam šta se sve ne kaže u predizbornoj kampanji meni je dan još tmurniji. Pa jeli ovo moguće? Ne nije Mladen Delić nakon onog Radanovićevog gola protiv Mađara, već vapaj jednom običnog homosapiensa koji bi makar jedan jedini dan volio pročitati nešto normalno u BH štampi (tisku, ili kako to već prekrstite).

Pade mi na pamet … 15 godina nakon drugog svjetskog rata “jugosloveni” su uveliko išli na privremeni rad u Njemačku, a samo 15 godina ranije Njemačka je bila sravnjena sa zemljom … Ovo bi u praksi trebalo da znači da je 15 godina jako dug vremenski period, što i jeste …. ali u Njemačkoj. Pošto BiH nije Njemačka, već Balkan, 15 godina na Balkanu ne predstavlja ništa, jer da predstavlja, BiH mi danas imala autoput, zahuktale fabrike, uzorana i zasijana polja … Stani ba, kakve fabrike, kakva polja? Jesi normalan? Pa valja tu radit … kopat, vuć, zavrtat i odvrtat … A i gdje si požurio, pa tek je 15 godina prošlo od kako je bio rat. Ohladi malo, vidiš da nam nedaju u Evropu “jer smo muslimani”, zar ne vidiš da nam hoće ukinut Republiku Srpsku a mi se toliko borili za nju, onako bratski …. bratski se tukli, bratski i potpisali. Zar ne vidiš bolan nebio da hoće da nam uklone sve što je Hrvatsko ….. da nam nije Zagreba Sarajevo bi nam moralo biti glavni grad, a kuš tamo … vrelo Bosne, ćevapi, sudžukice, baklava, pa sve to zaliješ jednom hladnom limunadom …. mani ba cirkusa, ništa nama bez trećeg entiteta …

I tako, prolaze dani, sad je 15, još malo pa će biti 20 godina od zadnjeg rata, a Bosna ne žuri … nema potrebe, nije vrijeme, čekaj dok riješimo pitanje nacionalnih vitalnih interesa. Znaš, malo je 10 kantona, malo ministara, malo službenih Audija … U ovako bogatoj zemlji treba toga još nabešat, valja bolan sve te pare potrošit. A radnici, a penzioneri, a đaci?! Eh Boga ti, pa ko još misli o tome … to je nebitno! Bitno je da mi budemo složni, da izaberemo ove naše vođe što nas evo od 1992 vode u boljitak. Sloga je garant naše nacionalne opstojnosti, jer bez nacionalne sloge teško da ćemo napredovati. Ako ne izaberemo prave ljude, borce za nacionalna prava, moglo bi nam se desiti da nam plate budu po 1000 KM, da nam djeca studiraju u Beču i da umjesto Golfa dvojke svi vozimo Passat cc. Pa jesi normalan bolan, kome je to još cilj?

Žan je zaslužio dan žalosti, bar jednom godišnje gosp. gradonačelniče

hercho — Fri, 20 Nov 2009 11:11:43 +0000

Slažem se da je sasvim uobičajeno kada neko od uglednih i poznatih građana jedne zemlje umre da se odredi dan žalosti u znak poštovanja prema preminulom. To je doduše normalno na prostoru Balkana, ali nešto slično ne vidjeh nigdje u zapadnim zemljama osim kada su u pitanju velike tragedije, gdje strada mnogo ljudi. Ali eto, recimo da je takvo nešto na Balkanu normalno. Prelistavajući vijesti po internetu naiđem na jednu u kojoj piše da je gradonačelnik Brčko Distrikta proglasio dan žalosti zbog smrti Srpskog Patrijarha Pavla. Možda to i nebi bilo čudno da je riječ o Beogradu, Čačku, ili recimo Nišu, ali kad je riječ o Brčko Distriktu i kad još pročitah dio te odluke koji glasi: “Zabranjuje se puštanje glazbe u ugostiteljskim objektima, izuzev onih u kojima su već zakazane proslave, pod uvjetom da se održavaju u zatvorenom prostoru, te uporaba automobilskih i drugih sirena u koloni vozila povodom svadbi ili drugim povodom. Tijela javne uprave i institucije Brčko distrikta BiH obavezni su osigurati da se dan žalosti obilježi isticanjem državne zastave na pola koplja.”, ne mogodoh a da ne pomislim … da gradonačelnik Brčko Distrikta u najmanju ruku nije normalan.

Izvinite gosp. gradonačelniče, a i svi ostali kojima neće pasati ovaj moj komentar, ali kakve veze ima Patrijarh Pavle sa Brčkim, i sa BiH??? Da ima onih kojima je žao što je gosp. Pavle preminuo to mi je jasno, ali kakve to veze ima sa državnim organima i institucijama države s kojom preminuli nema ama baš nikakve veze (osim što je bio poglavar crkve koja je blagoslovila koljače u proteklom ratu prilikom odlaska u pljačku i čišćenje BiH od normalnog svijeta)?!
Drugo, ko to uopšte ima pravo da građanima jedne zemlje zabrani da svojim ugostiteljskim objektima pušta muziku u za to predviđeno vrijeme? Izvinite gosp. gradonačelniče, ako ste u žalosti, imate za to predviđene objekte i institucije pa ih u tu svrhu i koristite, jer vjera je u BiH (i svakoj drugoj normalnoj državi) odvojena od države i vjerski poglavar jedne od religija nije ništa drugo do običan građanin, u ovom sličaju susjedne države Srbije. Naravno, sada će se naći jedna masa dežurnih ublehara koji će mi pričati o univerzalnosti srpstva i pravoslavlja, a ja tu suplju znam već napamet, jer je slušam još od 90-te.

Ne želim uopšte umanjiti značaj Patriarha Pavla za Srpsku Pravoslavnu Crkvu, to je njihova interna stvar, ali za mene, koji nisam pripadnik te crkve, i koji u biti vjeru smatram jednom izričito privatnom stvari svakog pojedinca, i vjerujem za većinu onih koji nemaju veze sa SPC, taj događaj nema neki veliki značaj (osim gore pomenutih aktivnosti kojima se gosp. Pavle nije baš nešto suprostavio).

Iskreno, za mene kao Brčaka, svaki čovjek rođen u Brčkom, koji je godinama hodio Brčanskim ulicama, sipao vodu na Brčanskim česmama, gledao utakmice na stadionu i vjerovatno upecao koju ribu na Savi zavrjeđuje ne jedan već tri dana žalosti u odnosu na gosp. Pavla. Pa eto, zamoliću Vas, gosp. gradonačelniče da od sada svaku put, kad neko od Brčaka umre, proglasite dan žalosti, jer mnogo je Brčaka koji su svojim radom i pameću pronijeli ime Brčkog širom svijeta. Oni u Brčkom zavrjeđuju zastave na pola koplja. Rahmetli Žan, Brčak koji je svima pokazao kako jednog običnog, siromašnog i skromnog čovjeka može voljeti i paziti cijela čaršija, je zaslužio dan žalosti bar jednom godišnje. Smrt jednog vjerskog poglavara (o bilo kojoj religiji da se radi) je vezan za tu religiju i nema nikakvog smisla i drugima nametati nešto što s njima nema ama baš nikakve veze, a i da ima veze, ko ste Vi gosp. gradonačelniče da građanima nešto zabranjujete??? Hoćemo li i ateistima reći da treba da žale za jednim popom? Ako je neko u žalosti, izjavite mu saučešće, obiđite ga, dajte mu podršku, ali budite sigurni da makar 50000 ljudi nije u žalosti. Ovo što piše u Vašoj odluci je još neviđeno u demokratskim zemljama … Da gradonačelnik nekome nešto zabranjuje. Da nije žalosno bilo bi smiješno …

Bogatstvo različitosti

hercho — Wed, 04 Nov 2009 08:08:34 +0000

Stotinama godina Bosna je bila prepoznatljiva po svojoj posebnosti oličenoj u mnoštvu različitosti skupljenih na jednom tako malom geografskom prostoru. Mnogi putopisi pronosili su ovu posebnost svijetom pa se po mnogim svjetskim bibliotekama mogu naći spisi i knjige o Bosni kao posebnom primjeru suživota ljudi različitih kulturnih i vjerskih tekovina. Na žalost, novokomponovani bosanskohercegovački politički, vjerski i kulturni dužnosnici potrudili su se da sve što je Bosnu stoljećima činilo tako posebnom, za vrlo kratko vrijeme unište i sruše. Nacionalizam, kao najveće zlo koje se može zamisliti u višenacionalnim društvima, postao je hrana velikom dijelu javnih službenika i ličnosti. Narod, kao narod lahko je okrenuti u bilo kom pravcu moćnom retorikom o ugroženosti i ulijevanjem straha od nečeg što je drukčije i različito.

Umjesto da svojoj djeci stvaraju bolju i bezbrižniju budućnost, oni im stvaraju drugu Palestinu. Doduše i političari i oni koji su bliži vatri su svoju djecu već odavno smjestili u svjetske metropole. Djeca koja će osjetiti plodove rada svojih “nacionalnih dušebrižnika” ostala su u mračnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine. Istina, postoji mnogo stvari koje nas čine različitim, ali je puno lakše te različitosto gledati sa one druge strane. Puno je lakše vidjeti različitost kao bogatstvo i mogućnost za stvaranje jednog ljepšeg i bogatijeg društva. Pored svega toga što je različito postoji mnogo stvari u sva tri bosanskohercegovačka naroda koje nas spajaju i čine posebnim kao cjelinu. Baš onako posebnim kao što je i sama Bosna i Hercegovina posebna. Niko ne može pobiti činjenicu da imamo jednu Šantićevu Eminu niti činjenicu da je i sam Šantić bio Srbin, a da se njegov savremenik i veliki prijatelj zvao Osman Đikić. Da stvar bude još kompletnija obojica se rodiše i živješe u Mostaru. Niko ne može pobiti činjenicu da se na božićnoj ponoćki ipsred katedrale u Sarajevu okupe svi koji taj grad osjećaju svojim, bez obzira jeli riječ o katoliku, pravoslavcu ili muslimanu. Ko to može poreći činjenicu da je upravo Bogić Bogićević rekao NE upravo zbog same Bosne i Hercegovine? Zbog takvih ljudi i nepobitnih činjenica Bosna i Hercegovina i postoji. Ko to ima pravo i obraz da ruši i uništava tu posebnost? Zaista je došlo vrijeme da oni koji BiH osjećaju svojom domovinom, oni koji vole i cijene njenu posebnost ustanu i javno kažu NE nacinalnim “kraljevima” i nahuškanim huliganima. Upravo pregovori USA i EU u BiH su prava prilika jer su pokazali koliko su aktuelni političari u BiH nesposobni da vode državu u budućnost i koliko su spremni na rušenje BiH kao zajedničke domovine. Nije tu riječ samo o Dodiku (kao posebnom primjeru sirovine rasle u krajiškim šumama) već o kompletnoj grupaciji karijerista okupljenih u svim strankama s nacinalnim političkim programom. Upravo ta nesposobnost i propast pregovora dovoljan je razlog da se na izborima iduće godine izaberu novi, mladi kadrovi koji prije svega BiH osjećaju svojomi jedinom domovinom. Krajnje je vrijeme da se svim političkim hoštaplerima iz nacinalnih stranaka kaže doviđenja, šta ste krali, krali ste, vrijeme je za polaganje računa.

Političko zajebavanje i nacionalna sljepoća

hercho — Wed, 04 Nov 2009 02:46:09 +0000

Svako jutro, uz kafu, pregledam najnovije vijesti na ovozemaljskim medijima u elektronskoj verziji. Naravno, vijesti iz BiH su jedna od neizostavnih stavki. Čovjek, kada živi tako daleko od domovine, ima jednu neobjašnjivu potrebu da sve što iz nje dolazi konzumira u velikim ili čak prekomjernim količinama, počev od sudžuke i suhog mesa pa do vijesti. Nažalost ono prvo povećava holesterol, a ovo drugo krvni pritisak. Iz dana u dan, iz hefte u heftu ništa lijepo za pročitati. Optuživanja, podmetanja, međusobno ignorisanje, šovinizam najniže klase, nacionalizam i nadasve ogromna količina balkanskog primitivizma. Sve to se jedino u BiH naziva normalnim svakodnevnim životom. U biti to nema veze sa životom, a kamoli još i normalnim, ali ima velike veze sa primitivizmom. o kakvom je primitivizmu riječ teško je objasniti bosanskohercegovačkim političarima, jer im je političko obrazovanje na veoma malom, ili čak nikakvom nivou. Džaba im doktorske titule (onima koji uopšte i imaju nešto od ozbiljne škole) kada ih učiteljica nije naučila da je lijepo ponašanje osnova bilo kakve komunikacije s okolinom. Bože mili kakve mi konje za političare imamo. Ma ne možeš to nazvati ni konjima, jer konj je plemenita i pametna životinja, a ono što se u BiH zove političarima nije ni prošlo pored pametnog. Ovdje prije svega mislim na vladajuću oligarhiju koja se svakodnevno vozi skupim autima, diskutuje uz skupe večere i putuje privatnim avionima. Riječ je od jednoj skupini dobro uvezanih, neotesanih, napuhanih i neiživljenih hoštaplera koji prije svega obrću ogromnu lovu preko leđa birača i čiji osnovni cilj političkog angažmana i jeste sticanje vlastite koristi na brz, lahak i naravno nezakonit način, jer se na zakonit način teško može postati bogat tako brzo. To što narod nema od čega da živi i to što su te pare koje oni troše i trpaju u vlastite džepove, narodne pare, nema veze. Pa Boga ti nisu oni tu radi naroda, već narod radi njih. Da je obrnuto, onda bi taj isti narod preko noći smijenio te svoje hoštaplere i poslao ih tamo gdje treba – u hapsanu. Al izgleda da narod u BiH voli da ga neko zajebava, a političari upravo to i rade, zajebavaju narod. Da žalost bude veća, narod dobrovoljno pristaje na takvo zajebavanje svrstavajući se iza “svojih” šovinističkih vođa, koji svoje kriminalne radnje zataškavaju tobožnjom brigom za narod i državu (pojam države ovdje je krajnje nedefinisan). Narod, naravno, to sve objeručke i s lakoćom prihvata. Čudan svijet, što ga više zajebavaš, ti mu sve draži. Umjesto da proradi zdrav razum, da se izvuku pouke iz svega što se desilo, da zadnji rat bude nauk za narednih 10 stoljeća, opet se čuje ona ista retorika kao prije 17 godina. Hajde što tom retorikom barataju gore pomenuti hoštapleri, već što se i narod potpuno isto ponaša kao 92. Neka ba, neka ga, naš je. Ako mi ne podržavamo naše oni drugi će podržavat svoje!? Ma čiji to naši? Naši lopovi, naši ratni zločinci??? Zar neko zaista može sopstvenu inteligenciju, sopstvenu pamet i moć rasuđivanja staviti u službu onog laktaškog krkana? Zar neko zaista može budućnost svoje djece staviti u ruke onog klempe u Sarajevu koji hem što je ružan, hem što valja gluposti. Zar neko može vjerovati jednom hercegovačkom lopovu protiv kojeg se vode istrage i dižu optužnice? Hoćemo li to i dalje veličati ratne zločince u sopstvenim redovima i od njih praviti heroje i mitove? Čudne li ironije, u mraku te svoje nacionalne sljepoće u Širokom ubiše baš katolika, samo zato što je navijao za Sarajevo. Valjda su mislili da samo muslimani navijaju za Sarajevo. Pa dokle ljudi više? Zar nije dosta mrtvih, zar treba uništiti budućnost za narednih 10 generacija? Neshvatljivo …

Dobrodošli!

hercho — Wed, 04 Nov 2009 01:44:58 +0000

Dobrodošli naj moj blog. Zamolio bih vas da ostavljate kulturne i odmjerene komentare bez vrijeđanja na bilo kojoj osnovi. Različitost mišljenja je bogatstvo koje treba njegovati i uvažavati.